Novinar tradicionalista naučen je izvještavati kroz pet pitanja: ko, šta, kada, gdje, zašto. Očigledno je da su to ključni elementi svakog istraživanja, bilo da izvještavate o sastanku nastavnika i roditelja ili o vazdušnom napadu.

Prilikom istraživanja uticaja i potencijala odgovora na društvene probleme, ključno je da novinari napuste osnovne okvire izvještavanja i uzmu u obzir neke od finesa uvođenja promjena.

Pod pretpostavkom da ste već u nekoj mjeri provjerili priču kako biste je predstavili (pogledajte odjeljke o provjeri i predstavljanju), vrijeme je da intervjuirate veliki broj zainteresiranih strana, uključujući ljude koji primjenjuju rješenje, one na koje to utiče, kritičare, finansijere, akademsku javnost i druge. Dok se pripremate za te intervjue, uzmite u razmatranje neka nova pitanjia koje ćete postaviti različitim stručnjacima:

Zamijenite “Ko je uradio?” sa “Kako je uradio?”.

U novinarstvu orijentiranom na rješenja nisu najvažniji hirovi i kvalitete glavnog lika, već mudrost koja se prenosi i koja se nalazi u njegovim/njenim postupcima. Kako je mala organizacija izvršila revoluciju u načinu na koji grad reciklira svoj otpad? Koje su spore, sistematske korake preduzeli? Koje su pouke?

Neophodno je da duboko prodrete u detalje procesa koje ljudi koriste prilikom pretvaranja sjajnih ideja u stvarne, mjerljive uspjehe. Ponekad ć́e to odbiti vaše sagovornike – možda nisu navikli na to. Nastavite i dalje! Morate biti veoma pažljivi prlikom izvlačenja najvažnijih informacija o procesu ili će vaš sagovornik prešutjeti zaista briljantne detalje. Samo ako razumijete srž odgovora, možete objasniti kako on djeluje (ili ne) i prenijeti to znanje svojim čitaocima.

Pored: “Koji su rezultati?”, pitajte: “Koja su mjerenja najvažnija?”.

Organizacije vas mogu zasuti brojevima, ali ako oni ne predstavljaju najvažniju mjeru promjene, mogu vas navesti na pogrešan put.

Pored: “Šta stručnjaci misle?”, pitajte: “Šta ljudi na koje direktno utiče ovaj model misle?”.

Kad god je to moguće, vodite prave razgovore sa ljudima na terenu, a ne samo sa uobičajenim osumnjičenima (“mozgovi”, profesori, idejni predvodnici).

Zamijenite, “Da li funkcionira?” sa “Na koji način uspijeva i na koji način ne uspijeva?”.”

Društvena promjena je složena. Naše izvještavanje bi trebalo odražavati tu složenost.